Читаем Derviš i smrt полностью

Uvijek sam smatrao da je prijatelj čovjek koji i sam želi oslonac, polutina koja traži dopunu, nesiguran u sebe, pomalo smoljav, nužno dosadan, mada drag, jer izanda, kao žena. A on je cjelac, uvijek svjež i uvijek drukčiji, pametan, smion, nemiran, siguran u svemu što je preduzimao. Ništa mu nisam mogao ni dodati ni oduzeti, i bez mene i sa mnom bio je ono što je, i ja mu nisam bio potreban. A opet se nisam osjećao nižim. Pitao sam ga jednom, kako to da je baš meni poklonio svoje prijateljstvo. Prijateljstvo se ne bira, rekao je, ono biva, ko zna zbog čega, kao ljubav. A ništa ja nisam tebi poklonio, već sebi. Poštujem ljude koji i u nesreći ostanu plemeniti.

Bio sam mu zahvalan na tom priznanju, i vjerovao sam u njegovu istinitost.

Ali mi je njegovo prijateljstvo bilo dragocjeno i zbog mržnje koja je u meni sve više rasla. Ne znam, sigurno bi mogla da živi i sama, ali ovako je bolje. S jedne strane sam crn, s druge bijel. To sam ja, podijeljen a čitav. Nisu se miješale ljubav i mržnja, nisu smetale jedna drugoj, nisu mogle da ubiju jedna drugu. Bile su mi neophodne obadvije.

Ulazio sam u Hasanov život po pravu prijateljstva, i po njegovoj dobroj volji, ali ako sam se nadao, ili bojao, da će mi sve njegovo postati jasno i poznato, prevario sam se. Ne zato što bi ma šta sakrio od mene, već što je duboki i sjenoviti bunar, čije se dno ne može lako vidjeti. I ne zato što je baš on takav, već što su ljudi takvi, nesagledljivi, čim ih bolje upoznamo.

Preveo je oca u svoju kuću, okružio ga pažnjom, pomalo čudnom, veselom, nekako bezbrižnom, kao da nije vodio mnogo računa o starčevoj bolesti, postupao s njim kao da je zdrav, pričao mu o svemu, o čaršiji, o ljudima, poslovima, ženidbama, udajama, čak o djevojkama koje svake godine postaju sve ljepše, možda i zato što je on sve stariji, ali ako je tako, onda je šteta što ih otac ne vidi, učinile bi mu se kao rajske hurije. Starac se tobože mrštio, ali se vidjelo da je zadovoljan, dosadilo mu je što su ga do tada prepuštali bolesti i pripremali za smrt. - Pred djecom i pred starcima ljudi govore samo gluposti - rekao je ljutito, misleći valjda na veliku mračnu kuću u kojoj je ležao. - Jedino ovaj moj svojeglavi sin postupa sa mnom kao s čovjekom, zato što me ne poštuje, srećom.

Hasan se smijao i odgovarao mu ravnom mjerom, kao da je pred njim drug i zdrav čovjek.

- Otkad te ne poštujem?

- Odavno.

- Otkako sam napustio Carigrad i vratio se ovamo? Otkako sam postao skitnica, dželepčija? Nepravedan si, oče. Ja sam mali čovjek, obične pameti, skromnih sposobnosti, djeca u školi nikad ne bi učila o meni.

- Sposobniji si od mnogih na visokim položajima.

- To nije teško, oče, mnogo je glupaka na položajima. A šta bih ja s položajem, i šta bi položaj sa mnom? Ovako sam zadovoljan. Ali manimo se toga razgovora, nikad nismo uspijevali da ga dovršimo. Bolje da te pitam nešto za savjet. Imam posla s jednim čovjekom, neugodan, uobražen, glup, nepošten, prost, gleda me s visoka, vidim da me prezire, samo što ne traži da mu poljubim papuču, i nije mu dovoljno što ćutim o tome da je glup i nepošten, već se ljuti što ne govorim kako je pametan i čestit, a najgore je što on sam vjeruje u to. Molim te, šta da radim?

- Što me pitaš? Pošalji ga do đavola, eto šta da uradiš!

- Poslao sam ga do đavola, oče, onda, u Carigradu - nasmijao se Hasan - i došao ovamo da postanem dželepčija.

Voljeli su se čudnom, mušičavom ljubavlju, ali istinski nježnom, kao da su htjeli da nadoknade vrijeme kad ih je odvajala njihova tvrdoglavost.

Starac je zahtijevao da se Hasan oženi ("Ne mogu prije tebe", rugao se Hasan), da napusti dželepčijski posao i duga putovanja, da se ne odvaja od njega. Služio se i lukavstvom, pravdajući se da je teško bolestan i da ga smrtni čas može zadesiti u svako doba, pa bi mu laške bilo ako se tada kost njegova nađe uz njega, da mu duša bez muke izađe. - Ko zna ko će prije - odgovorio je Hasan. Ali je pristao na lišavanja koja nameće ljubav, bez velikog oduševljenja, doduše, naročito zbog putovanja; jesen je, vrijeme da putuje, navikao je, kao rode. Lastavice su otišle, uskoro će i divlje guske zakričati u visinama, leteći svojim putevima, a on će gledati u nebo za njihovim klinom i zamišljati čudne slasti svojih lutanja, jednom ljubavlju odvojen od druge.

U kući su se desile važne promjene. Krupni momak, Fazlija, muž crnooke ljepotice, Zejne, što je živjela s mladićem, postao je vjerna dadilja starčeva. Pokazalo se da su njegove ogromne ruke sposobne za najnježnije pokrete i najpažljiviju njegu. Hasan je u očevoj sobi ostavljao novac, jer je poznavao momka i bojao se da njegova privrženost ne usahne.

Opasnu ljubav prekinuo je odlučno. Njena prividna čvrstina slomila se lakše nego što bi i najpodrugljivija mašta mogla pretpostaviti. Čvrstu tvrđavu predale su vječne izdajice ljubavi.